Afirmacija kulture i tolerancije: filatelija

Afirmacija kulture i tolerancije: filatelija
Filatelija kao mala, često (po)smatrana i kao uska privredna grana i kulturna djelatnost, ostaje nedovoljno prepoznata kao obrazovni proces u vaspitanju. Pomoću filatelije se strahovito brzo i kvalitetno može proširiti znanje i cjelokupan pogled na svijet.
Ljudevit Vujković Lamić (Cultura) Kultura nekog naroda može se posmatrati i kao nivo razvitka privredne, društvene ili duhovne djelatnosti, a predstavlja ujedno i usavršavanje materijalnih i duhovnih vrijednosti koje je stvorio čovjek u svojoj društvenoj i historijskoj praksi, koja tijekom vremena može doživljavati svoje procvate i stagnacije. Kultura u općem smislu sačinjava moral, umjetnost, ali i razne vrste drugog obrazovnog ili duhovnog stvaralaštva.
Čovjek je misaono biće koje stvara i izgrađuje svoj svijet. I filatelija, kao jedna od grana duhovne, materijalne i privredne djelatnosti, navodi nas na usavršavanje materijalnih i duhovnih vrijednosti u čovjekovoj historijskoj praksi. Posebice razvija moral, umjetnost, obrazovanje, stiče mnoga saznanja i vodi ka duhovnom stvaralaštvu.
Filatelija, kao mala, koja je često smatrana uskom privrednom granom i kulturnom djelatnošću, ostaje nedovoljno prepoznata kao deo obrazovnog procesa i vaspitanja. Uz pomoću filatelije se neobično brzo i kvalitetno može proširiti znanje i cjelokupan pogled na svijet. Mogućnost saznanja iz bilo koje oblasti geografije, historije, umjetnosti, muzike, književnosti, privrede, građevinarstva, arhitekture, politike i mnogo čega drugog, može se naći u osnovi filatelije, ako se obrazovanje usmjeri u odgovarujećem smjeru. Informacije se nalaze pri ruci, samo se treba potruditi, opet kroz – neminovno – obrazovanje i potragu. Osim toga ne treba zaboraviti da filatelija razvija preciznost, pažnju prema objektu, sistematičnost, kao i estetiku ukusa, a sve se to može postići kroz obrazovni (školski) sistem, koji kod nas u tom smjeru uopće nije razvijen, niti se ozbiljan razvoj primjenjuje/primjećuje.
Nema grane umjetnosti, teme u čovjekovom životu, koja se ne može izraziti filatelijom, ili kroz filateliju. Mislim da nema teme na koju nije izdata poštanska marka, kod nas ili u svijetu. Suvremena komunikacija (a i nekada, davno) pomaže svakom korisniku informacija. Danas se sve svodi na „marketing“, sve je marketing ako tako pojednostavljano posmatramo cijelu stvar. Sve se svodi na ponudu i potražnju, kroz razne vidove propagande. Pitanje je kakva se politika i propaganda vodi. U filateliji, izdavačka djelatnost spada u djelokrug Pošte. Da li poštanska služba želi razvoj filatelije, odgovarajućom politikom izdavanja poštanskih maraka? Na kraju krajeva, poštanska marka je jedan od njihovih proizvoda u ponudi, uz sve ostale djelatnosti koju vrše u svojoj privrednoj aktivnosti. Nesporno je da je taj šareni papirić koji je nekada ukrašavao svako pismo, dopisnicu, razglednicu, paket ili bilo koju drugu poštansku obavijest upućenu u lokalu, okolici, na drugi kraj svijeta, predstavlja veoma značajnu ambasadorsku misiju. Preko tog šarenog papirića sve se može prezentirati o nama, našoj zemlji, historiji... Sam taj šareni papirić na pismonosnoj pošiljci se odmah uočava i predstavlja nezaobilazni dio tog pisma. To što takovo pismo stigne i u najudaljeniji dio svijeta trebalo bi biti veoma važno za onog tko izdaje tu poštansku marku, ali i za državu, jer se time afirmira i sama država. Marketing danas, uz sve razvijeniju elektroniku i internet, viber itd. koja se uvukla u naše najmanje pore, doveo je ne samo do stagnacije nego po mom skromnom mišljenju do situacije da će se moderna filatelija ugasiti i da će ostati samo traganje za markama iz prošlosti. Poštanske marke se danas izdaju (kod nas) u veoma malom tiražu, a često se događa da se veliki broj izdanja poštanskih prigodnih maraku teško može naći. Recimo, kada neki ljubitelj, kolekcionar, koji još na stari način nekome želi ukazati poštovanje slanjem poštanske razglednice, dopisnice, iz grada u kojem je boravio. Nekada je pošta bila pretrpana čestitkama za Novu godinu, a pogotovo za vjerske praznike, Božić, Uskrs ili slave. Danas skoro da ne postoji kult slanja ovakvih čestitki. U duhu savremene elektronike i telefonije ovakva komunikacija rapidno gubi bitku sa općim napretkom i prestaje biti ambasadorom i propagatorom bilo koje značajne vrijednosti, neke ličnosti, događaja, značajnih kulturnih dobara.
Razumljivo je da i Pošta funkcionira na temeljima ekonomije, ponude i potražnje, što podrazumeva razne oblike ušteda, inovacija... Ali Pošta ima i svoj obrazovni, informativni i edukativni zadatak (mislim da bi u Zakonu o Pošti ili njenom statutu takav član trebao postojati) pa ne bi smjela zanemariti veoma važnu ulogu i djelatnost obrazovanja i edukacije. Poštanska marka udara pečat državnosti i trebala bi sudjelovati u svakodnevnom životu države, kao i Pošte, kao institucija koje vode računa o krupnim stvarima. Poput zaštite čovjekove okolice, voda, atmosfere i niza krucijalnih i globalnih pitanja koja se mogu prezentirati i propagirati putem poštanske marke. Ne treba zaboraviti ni to da se ovim putem obogaćuje i svjetska filatelija, a propagiraju povijest, naučna otkrića, veliki stvaraoci, borci za mir, umjetnici, književnici, izrazi solidarnosti, humanosti kao i najljepši predjeli vlastite zemlje. Putem filatelije i poštanskih maraka mnogo toga se može naučiti o valuti, saobraćaju, trgovini, sportskim uspjesima... Ne treba zaboraviti ni likovna i estetska rješenja poštanskih maraka, koji svojim objavljivanjem „govore“ jednostavnim jezikom i lakim razumijevanjem međuljudskih odnosa.
Do nedavno je bilo proklamirano „vraćanje“ poštanskoj marci, koje, na žalost, veoma često nema na poštanskim šalterima, pogotovo prigodnih maraka, osim ponekih izdanja redovito korištenih maraka.
Promoviranje kulturnih i historijskih vrijednosti zemlje, dostignuća u raznim oblastima nauke, ljudskog stvaralaštva ili sporta, poštanska marka postaje veoma jak propagandni oblik djelovanja i svojevrsni amdasador. Mnoge zemlje veoma mnogo polažu na ekonomskom i kulturnom značaju poštanske marke, pa čak i korištenjem suvremene tehnologije, ne zaboravljajući da je marka predmet/proizvod Pošte i da je treba prodati i zainteresirati kupca za nju. Nije dovoljno imati samo pretplatnike i kolekcionare, na Pošti marka treba biti dostupna na svakom poštanskom šalteru.
Marketing nas uči da danas treba posvetiti mnogo truda (a) potrebama, željama, mogućnostima i potražnji, (b) tržištu, (c) ponudi proizvoda i usluga, (d) vrijednosti i zadovoljstvu, te (e) razmjeni i transakcijama.
Iz ovoga bi uvijek trebao izići povoljan rezultat, sa dobrom ekonomskom i kultutrnom politikom, koja ne bi u svakom dijelu svoga programa tražila uvijek samo ekonomsku opravdanost kroz sigurnu zaradu, a na uštrb prezentiranja i posvećenosti općim uzansama koje vladaju u mnogim zemljama kada je u pitanju filatelija.
Danas u Subotici, ako se opsvrnemo na vlastiti lokalitet, samo u nekoliko trgovina papirnim artiklima možete naći poneku razglednicu našeg mjesta, ali uz nju poštansku marku – NE! Treba otići na Poštu (šetati, tražiti, gubiti vrijeme) ali i tamo je pitanje da li ima neka marka objavljena za Božić, Uskrs ili neki drugi aktualan događaj. Identičan je slučaj i sa uličnim prodavnicama i kioscima. Još se ponegdje može naći neka razglednica, ali poštanska marka za nju – NIKAKO! Ne znam čija je to krivica, ili nemar. Gdje je propaganda? Gdje su turistički radnici? Tko je zakazao?
Pošta je do danas posvetila pažnju Subotici i motivima o gradu i iz njega, ali samo u periodu poslije II Svjetskog rata, izdavši u (samo) petnaest slučajeva ukupno dvadeset dva motiva, tj. marke: 1) 1970, Ikonostas iz crkve u Aleksandrovu; 2) 1979, Avionski snimak Palića; 3) 1983, Radost Evrope, autor Vesna Paunković (14 godina); 4) 1991, Vitraž Gradske kuće; 5) 1992, 100 godina javnog telefonskog saobraćaja između Novog Sad, Subotice i Zrenjanin; 6) 1995, Muzejski eksponati, avion Sarić I; 7) 2001, Ludaško jezero, čaplja; 8) 2001, Zaštitićene životinje, ZOO Palić, četiri marke; 9) 2002, Bunjevačka narodna nošnja, dve marke; 10) 2010, Književnici, Danilo Kiš; 11) 2010, Gradske ptice, sjenica; 12) 2011, muzejski eksponati, slama, dve marke; 13) 2012, 100 godina secesije, Gradska kuća; 14) 2012, 100 godina avijacije, Ivan Sarić i karnet; 15) 2013, Radost Evrope, Rita Kavai (osam godina) i Noel Sarić (sedam godina), marka i vigneta.
Osim ovih, objavljene su i taksene marke, prije i poslije II svjetskog rata, i to pet izdanja sa 23 marke, kao i jedno propagandno izdanje i jedno nezvanično-privatno izdanje, sa tri marke. I to je sve.
Na kraju, mora se ponoviti da je razvoj filatelije u rukama Pošte, kao izdavača poštanskih maraka, u rukama obrazovnog sistema, koji bi možda trebao posvetiti više pažnje ovom obliku kolekcionarstva, jer se kroz njega lako i brzo stiču velika saznanje iz mnogih oblasti kulture. Konačno, nikako se ne može prenebreći činjenica, da je velika obaveza i želja za saznanjima također sadržama u samoj ličnosti, te afinitetima kolekcionara, filateliste.