Drijevna Bosna
Drijevna Bosna
Prije dvije godine UNESCO je priznao stećke u Bosni za dio svjetske kulturne baštine. Kažu da je jedna od najznačajnijih lokacija u okolici Olova, iza sela Musići. Otišao sam tamo, našao ih.
Nikola Perušić (Cultura/Cultura) Sa ceste Tuzla-Sarajevo sam na prvoj krivini iza Olova skrenuo na desno do Musića. Dosta dug, loš put kroz šumu. Neizvjesno čekanje. Već dođe čovjeku da odustane i prizna da se izgubio. Ali, nailazimo na meštanina, kaže, da to je tu, iza krivine. Iza par krivina, zaista, selo.
Nema asfalta. Centar sela je nešto što liči na kombinaciju prodavnice i krčme. Okuplja se selo 
da vide ko je došao. Jedna baka nas usmjerava i odlazimo iza groblja. Na ledini padina, nakon kilometar hoda blatnim putem tu su stećci. Neki stoje, više ih leži. Ugravirane neke šare. U svakom slučaju nisu ni kršćanske niti muslimanske. Dakle, zašto kažu da su iz srednjeg vijeka? Ko je tada normalan imao energije da se bavi takvim stvarima, dok su krvarili da zadrže svoju vjeru, usred ratova da šaraju šare i klešu ih u kamen? Zvanična verzija je totalna nebuloza. Suludo je pomišljati da su neke nekropole. Pa to su kamenovi od punog materijala. Tamo se unutra ne nalazi nitko. A 
ovi što su kopali kažu da ni ispod stećaka nema ništa.
Otkud onda u zvaničnom tumačenju grobovi? Ajme, od koga učimo istoriju.
Odlazim sa više pitanja nego odgovora.
Idem dolinom Neretve. Kod Konjica opet stećci. Ista priča. Idem dalje do Stoca. Opet stećci. Lijepo poslagani, a cesta ide između. Kažu cesta je iz drevnih vremena, austrougarska ju je popravila i fiksirala kroz polje stećaka, koji su od ranije tu. Nitko ne zna otkada, ali su dali neku odrednicu, trinaesti vijek, da bi se čovjek imao za što uhvatiti. Trebali bi povjerovati da u trinaestom vijeku ljudi nisu imali pametnija posla, praviti ceste, dovoditi vodu, postavljati kanalizaciju, uređivati rijeke, graditi kule, već su pravili stećke na sred ničega. Prosto slušajući zvaničnu istoriju ne znam tko je gluplji: današnji znanstvenici ili ti ljudi kakvim oni zamišljaju te koji su pravili stećke.
Blizu Stoca je Daorson. Tamo na žalost nisam bio. Kažu da su ostali tragovi velikih zidina. Podigla ih je neka snažna civilizacija. Jedni kažu drevni Iliri, pleme Daorsa. Daorsi su bili u 
sukobu sa Dalmatama zbog toga što su u građanskom ratu Rima bili na različitim stranama. Ali, drugi kažu da su temelji još stariji i da su Iliri samo nadogradili starije. To je krški kraj, ljudi su genetski visoki i jaki, Dinaroidni, a i genetska istraživanja dokazuju neku izuzetnost. Kao da potiču od neke druge rase. A iskreno rečeno, ljudi sa planina, bilo da je to Hercegovina, Crna Gora, zaista imaju neko karakteristično ponašanje, kao da su viša rasa ne samo po visini. Nebitno. Ali, možda stvarno ti Iliri potiču od neke drevnije rase koja je bolje poznavala umjetnost gradnje. Daors podsjeća na zidine srednje Amerike. Navodno su oni podučili Rimljane gradnji. Oni su cvjetali dok Rim nije ni postojao. Ali, nisu bili ambiciozni, nisu stvorili imperiju. Na kraju ni sebe nisu uspjeli zaštititi, Rim je pokorio ilirski ustanak. Taj ustanak bio je teži od keltskog, galskog, germanskog.
Nailazim na podatke da se u bosanskim planinana nalaze željezne velike karike u stijenama. Nitko ne zna za čega služe. Jedni kažu za povlačenje drva do gore, konopima. Mislim, kome treba gore drvo, kada gore drvo već raste u šumi, ne shvatam. Drugi kažu, to su ostaci pomorskih pristaništa kada je Panonsko more bilo dotle, pa su planine bili otoci, a karike su bila pristajališta na obali.
U tunelima bosanskih piramida opet misterija. Ogromni keramički kompozitni blokovi. Ko ih je mogao donijeti u tunel? Nije mogao nitko. A nisu mogli ni biti napravljeni tamo na licu mesta, ni fizički ni tehnološki. Najlogičnije je, kažu, da su megaliti bili tamo od ranije, a da je zemlju nanelo topljenje nakon završetka ledenog doba. Tako su se našli ispod planine.
Ispada da ćemo drevnu Bosnu i prošle milenijume lakše odgonetnuti nego sadašnjost, da je teže odgonetnuti kako da se sada živi normalno, ljudski.
