** Predstavljanje neke zemlje, kraja ili grada, ili bilo kakve znamenitosti na poštanskim markama djelatnost je kojom, posredstvom pošte, glas o njima stiže u sve krajeve svijeta. Zato subotički filatelisti smatraju da bi znamenitosti njihovog grada češće trebale dospijevati na poštanske marke, jer one zaslužuju tu vrstu prezentacije.**

Subotica je jedan od gradova koji je imao tu sreću da su se njegovi mladi ljudi, još davno, školovali u velikim centrima, jer su ih dobrostojeći očevi slali u ova mjesta. Bilo zbog prestiža, ili zato što su osjećali da to treba činiti iz ekonomskih ili nekih drugih razloga.

Mala historija maraka
Studenti iz Budimpešte, Beča, Zagreba došli su u doticaj sa filatelijom dosta rano. Naime, poštanska marka postoji od 6. maja 1840. godine, kada je objavljena prva poštanska marka na svijetu, u Engleskoj, po ideji sir Rowlanda Hilla. Na naše prostore je vjerojatno zalutala neka marka na pismima, iako se može slobodno reći da je poštanski saobraćaj kod nas postojao mnogo ranije: jer, postojala je već 1753. godine poštanska postaja u Horgošu. Kako je ova teritorija pripadala Austrougarskoj, a njeno ustrojstvo je bilo i na ovim teritorijama, slobodno možemo pretpostaviti da je od prve austrougarske marke iz 1850. godine također poneka zalutala i na ove prostore. To se je sigurno sve češće zbivalo kada je Ugarska pošta dobila osamostaljenje, nagodbom iz 1867. godine. Od tada su u Austrougarskoj postojala dva samostalna ministarstva za finansije, pa i pošte. U nedostatku kapaciteta i mogućnosti da se tiskaju nove marke, koriste se jedno vrijeme, na obe teritorije, iste, austrijske marke. Tek 15. veljače 1871. dolazi do izdavanja prve ugarske marke i tek od tada se smatra da počinje brži razvoj mađarske pošte, a time i filatelije.
Postojao je međutim od ranije pokušaj izdavanja  vlastite, mađarske marke, kada je Than Mór rodom iz Bečeja, dobio od revolucionalrnih vojnih vlasti nalog da načini prijedlog za prvu mađarsku poštansku marku. To je bilo još 1848. godine, tokom revolucionalrnih zbivanja. Izradio je crtež za prvu marku, koja je ostala nepoznata sve do 1920. godine, kada je ovaj prijedlog ugledao svjetlo dana. Gušenje revolucije, hitna pomeranja vojnih štabova, pa i tiskare, uzrokovali su nemogućnost tiskanja ove poštanske marke. Gubi joj se svaki trag, ali je sačuvana u ostavštini glanog majstora vojne tiskare - Urschitz Jakaba.
Najvjerojatnije su studenti iz Subotice, koji su studirali u Zagrebu, došli u doticaj sa zagrebačkim filatelistima, jer je u Zagrebu postojalo Hrvatsko filateličko društvo, još od 2. srpnja 1896. godine.  Neki od ovih mladih ljudi su bili članovi, ili samo posjetitelji ovog društva, pa su došli na ideju, odmah poslije zvaršetka I. svjetskog rata, da se u Subotici osnuje društvo: već 1919. godine postoji podružnica zagrebačkog Društva, da bi već 8. studenog 1920. godine podnijeli zahtjev Velikom kapetanu Subotice sa izvješćem vlastima „da je osnovana podružnica u Subotici i kako nemaju lokala gdje se sastajati mogu, daju na znanje velikom kapetanu da se sastaju u privatnim kućama". Odmah nakom toga su predata na ovjeru Pravila društva filatelista „Bačka" i već 9. travnja naredne godine, od strane Ministarstva unutrašnjih dela Kraljevine SHS, Pravila su odobrena. Tako i zvanično počinje da postoji filatelija u Subotici.
Koliko su zanos i želja za napredovanje filatelije u Subotici bili veliki pokazuje to da su već svibnja 1921. godine počeli izdavanje stručnog časopisa pod nazivom „Bačka filatelija". O tom se može čitati u „Bácsmegyei Naplóu" od 26. siječnja 1936. godine, kada ove novine pišu o petnastogodišnjem jubileju društva. Urednici ovog časpopisa bili su Omar Džudža i Konc Imre, a odgovorni urednik je bio Hoffmann Ferenc. Na žalost, do današnjeg dana nisam našao nikakvog drugog podatka niti traga o ovom časopisu, a pogotovo ne da sam ga vidio. Potraga je vršena u Beogradu, Novom Sadu,  Zagrebu, Budimpešti, ali bez rezultata. Da li je uopće ovaj podatak istinit?
Tih dvadesetih godina u „Bácsmegyei Naplóu" novinar i filatelista Ladislav Fišer ima stalnu rubriku, svake nedjelje, na cijeloj strani, na kojoj prati sve događaje i novosti iz filatelije u zemlji i inozemstvu. Ova rubrika je izlazila sve do početka rata u aprilu 1941. godine.
Međutim, i u ratnim danima filatelija u našem gradu živi. Subotički trgovac poštanskim markama, Dobó István, koji je imao filatelističku radnju u zgradi današnje Gradske biblioteke, izdaje mjesečnik Bélyeghíradó - Filatelistički vjesnik, kontinuirano, dvanaest mjeseci, od 1. studenog 1941. do 1. studenog 1942. godine.

Tradicija filatelističke štampe nastavljena je i poslije završetka II. svjetskog rata. Filatelističko društvo „Bačka" se okuplja i već 10. ožujka 1946. godine navješćuje jednim proglasom - časopisom na osam strana -- da počinje izdavati dvojezični mjesečnik „Filatelistički pregled", koji kasnije mijenja ime u „Filatelistički glasnik" i izlazi sve do maja 1949. Ovo je bio, uz zagrebačku „Filateliju", jedini filatelistički časopis u novoj Jugoslaviji. Prestaje izlaziti sa zadnjim brojem od svibnja 1949. godine, kada je pokrenut beogradski časopis „Filatelista", koji izlazi i danas.

Subotički motivi na markama

Na poštanskim markama Subotica, ili motivi iz Subotice, nije imala nekog velikog uspjeha i pored niza prijedloga. Tadanje ustrojstvo za usvajanje prijedloga za poštansku marku je bilo pod direktnim patronatom saveznih organa pošte, partije i sindikata, a kasnije i Socijalističkog savjeza. Naime, u to vrijeme morala je biti zastupljena svaka republika, određeni ratni motivi, sportski događaji, uz obavezu prema UPU-u (Svjetski poštanski savez).
Istina, bio je jedan pokušaj izdavanja poštanke marke, odmah po oslobođenju Subotice. Novinar Joso Šokčić, odvjetnik Andrija Šarčević i Ljudevit Vujković Lamić (stariji) su u tadašnjoj tiskari u Nušićevoj ulici pokušali izdati pretisak mađarske poštanke marke od jednog filera (MK - 631), sa pretiskom Subotica je oslobođena 11. X. 1944. + 5 pengova, na važećim i sačuvanim tabacima maraka. Ovih pet pengova je bilo naznačeno zbog toga što je tada još kurzirajući novac na ovoj teritoriji bio filer (fillér) i pengo (pengő), pa ih je to rukovodilo kod naznake novčane jedinice, jer na oslobođenoj teritoriji još nije došlo do zamjene novca. Na sveopću žalost filatelističkih entuzijasta, policija je upala u tiskaru, vjerojatno na prijavu nekog doušnika iz tiskare, uhvatila ih i, po pričanju mog oca, zaplijenjen je sav tiraž koji je bio pretisnut -- ali je ostalo, istina samo pet komada ovih maraka u njihovom posjedu. Ova čiju sliku donosimo potiče iz zaostavštine Ljudevita Vujkovića Lamića starijeg, mog oca. Pričao mi je da je jedna odnijeta za Ameriku, a sudbina ostalih primjeraka nije poznata.

Prva marka nove Jugoslavije, koja je vezana za Suboticu, izdata je od strane Zajednice jugoslovenskih PTT, 28. rujna 1970. godine. To je marka iz serije reprodukcija baroknih slikara iz XVII. i XVIII. stoljeća, „Umjetnost u Jugoslaviji kroz vjekove". Marka od 3,25 dinara je reprodukcija ikone nepoznatog umjetnika, „Krštenje Kristovo", sa ikonostasa crkve Svetog Dimitrija u Aleksandrovu. Ovaj ikonostas potiče iz 1766. godine, a krasio je crkvu Svetog Vaznesenja Gospodnjeg u Subotici, iz koje je 1910. godine, prilikom obnavljanja, prenijet u ovu, tada prigradsku crkvu (Katalog Krtić, br. 1794). Marke su izdate u tabačićima od po devet maraka. PTT je izdao i prigodni koveratprvog dana sa ovim markama (FDC).

Palićko jezero istočno od Subotice, poznato ljetovalište i lječilište još iz polovine XIX. stoljeća. Projekat isušivanja i ponovnog punjenja vodom, od 1971. do 1975. godine postao je sinonim zaštite čovjekove sredine. Tako se je 20. rujna 1979. godine ovo jezero našlo na poštanskoj marci u seriji Zaštita čovjekove sredine (Katalog Krstić, br. 2237). Avionski snimak dijela jezera sa Ženskim štrandom u stilu secesije, izgrađenim 1912. godine, krasi marku od 4,90 dinara. I ova marka je izdata u tabačiću od devet maraka, a izdat je i prigodan koverat sa žigom prvog dana (FDC).

Vitraž Róth Mikse
Gradska kuća u Subotici je jedna od najupečatljivijih zgrada u stilu mađarske varijante secesije. Izgrađena je od 1908. do 1912. godine i nikada nije bila motiv na poštanskoj marci. Međutim, čuveni vitraž nove gradske kuće, sa jednog od prozora u Gradskoj kući, rad Róth Mikse, ipak se našao na marci, koja je izdata 20. rujna 1991. godine (Katalog Krstić, br. 3116), u povodu proslave 600 godina od prvog pomena imena grada u spisima (1391.).  Marka je izdata u poštanskom tabaku od 25 komada, a za ovu priliku izdat je i koverat prvog dana, sa prigodnim žigom (FDC). Skupština opštine je tiskala još dvije poštanske omotnice za ovu priliku, a na pošti su bila u upotrebi tri žiga, sa datumima 7. V.,  7. VI., i 28. IX. 1991.

U povodu 100 godina od uvođenja prvih javnih telekomunikacionih veza između Subotice, Novog Sada i Zrenjanina. izdata je 1. listopada 1992. godine poštanska marka. Na njoj su u pozadini prikazani Gradska kuća u Subotici, Katolička  crkva u Novom Sadu, te ćuprija na Begeju u Zrenjaninu, a u prvom planu stari telefonski aparat. Likovno rešenje ove marke od 10 dinara (Katalog Krstić, br. 31819) dao je akademski slikar Radomir Bojanić. Marka je štampana u tabaku od 25 maraka, ofset štampom, na kredastom papiru, sa belom mat gumom.

Serija Zaštićene životinje izdata je 23. veljače 2001. godine (Katalog Krstić, br. 3682, 3683, 3684, 3685) i posvećena je pedesetogodišnjici Zoološkog vrta na Paliću. Osnovan još 1949. godine, od brisanog prostora na Paliću prerastao je u značajan eko i ZOO centar i od prve četiri životinje narastao

na više od sedamdeset različitih vrsta životinja, smeštenih na ovom prostoru, koji obiluje bogatom i raznolikom botaničkom baštom. Danas je ovaj ZOO vrt veliki edukativni centar, koji obslužuje mnogo djece školskog uzrasta, uz nastavu „škole u prirodi". Marke je kreirala Marina Kalezić, a štampane su u tabaku od 20 maraka - u pet šlajfni, sa prives kom u sredini. Promocija ove marke je održana u Eko centru na Paliću, kojom prilikom je održana i Smotra poštanskih marka, a Pošta Subotica je organizovala poštanki šalter sa upotrebom prrigodnog žiga sa tekstom 24413 PALIĆ, izrađenog za ovu priliku.

Bunjevačka nošnja

Karakteristična, bogata i prekrasna bunjevačka nošnja od teške lionske svile (proizvođač ove svile iz Liona u Francuskoj izgorio je u katastrofalnom požaru 1924. godine) predstavljena je na markama koje su izdate 29. ožujka 2001. godine. Marke od 7,00 i 28,70 dinara štampane su u tabacima od po 25 komada. Marke je kreirao akademski slikar Radomir Bojanić, na osnovu originalnih nošnji, koje su vlasništvo porodice Pijuković u Subotici, a stare su oko 100 godina. Marke su štampane na kredastom papiru, sa belom mat gumom. I za ovu priliku je na Pošti 24101 Subotica bio u upotrebi prigodan žig.

I serija Evropska zaštita prirode i čovekove sredine iz iste godine posvećena je specijalnom rezervatu u prirodi - Ludaškom jezeru i bijeloj čaplji, koja je simbol ovog zaštićenog prirodnog rezervata. Marku  je kreirala akademska slikarka Marina Kalezić, a puštena je u poštanski saobraćaj 22. lipnja 2001. godine (Katalog Krstić, br. 3705). Marka je štampana u štamparskom zavodu za izradu maraka „Courvoisier" u Švajcarskoj, na kredastom papiru, sa sjajnom belom gumom, u tabačićima od osam maraka, sa priveskom u sredini. Na dan izlaženja marke bio je u upotrebi prigodni žig 24418 Šupljak, sa obrisom bijele čaplje u sredini, a Društvo filatelista je izdalo prigodni koverat sa siluetom Ludaškog jezera.

U filatelističkom smislu nije malo da su se motivi iz Subotice našli na markama, iako samo na dvanaest maraka*. Međutim, prekrasnim otivi secesije i kulturni značaj Subotice zavređuje da se motivi i zbivanja iz Subotice pojavljuju na poštanskim markama. Poštanska marka je jedan od najvećih ambasadora u predstavljanju države, regiona, grada i događaja, jer poštanske pošiljke se šalju po cijelom svijetu.

Napomena autora: Posto je još i taksene i crkvene marke na kojima se također nalaze motivi iz Subotice, ali o tome drugom prilikom.

* Tekst je nastao prije nego što su izdate marke sa temama Dužijance, koji ma će biti posvjećen poseban prilog (prim. ur.)