Slogovi

Slogovi
Jednom davno, jako davno, toliko davno da nisam ni siguran da se desilo, kao ni da sam to bio ja, u vremenu užasnih čuda, u jezivoj bajci, u epohi bez razuma, u limbu ruševina civilizacije, ratnih devesetih zapamtio sam rečenicu ričo akšare, parame vjoman, jasmin deva, višva nišveduhu
Nikola Perušić (Society/Cogito, ergo sum) Ja sam tako zapamtio, a sigurno se to drugačije kaže, ni ne znam što točno znači, znam samo što meni znači taj pojam hindu, zapravo vedske civilizacije, odjek vremena koje je poznato kao Zlatno doba, kada su Bogovi hodili Zemljom, kada je bio Red.
Magija jezika nije u riječima već u slogovima. Slogovi su obrti svjesti. I slova. A ponajviše tišina.
Riječ Om, njeno kruženje glasa O označava vječnost, beskonačnost i ta beskonačnost prelazi u M, dugi glas koji vibrira i podržava život onoga što smo svojom vizijom stvorili.
Jedna od najznačajnijih Veda, veda su Znanje, je Rig veda. R je beskonačna dinamičnost koja se fokusira u točku. G je točka. To je glas u koji se sve survava. Nema dugog G. G ne traje. G samo fokusira u točku. Kasnije iz te točke može doći nešto drugo. Dakle, to je početak transformacije, Rg je beskonačni dinamizam koji se survava u točku. Energija je zbijena kao pra-jaje, u stanje energije bez materije, kao početak Univerzuma. Odatle može ostati nemanifestirano ili se manifestirati kroz neki drugi glas ili slog.
Agni, ne hindu već vedska, prariječ za oganj. Sveobuhvatnost slova A, apsoluta koja se survala u točku, u G prelazi u slovo N, kontrapunkt prijašnjeg vokala G i izrasta u I, još jednu beskonačnu rezonanciju, ali koja je druge kvalitete od prvotne A. Kroz pojam agni se dešava korijenska transformacija. Agni je riječ za oganj. Oganj transformira. On ne poništava, da, jeste, sagorjeva, ali to je samo promjena agregatnog stanja. Iz čvrstog u plamen, čistu neobuzdanu energiju pa zatim u plin, u puno slobodnije stanje bivanja. Slova riječi agni označavaju, u izravnoj su svezi s unutarnjim pojmom. Zato je to čarobna riječ, jer njen vanjski izričaj izravno označava njenu unutarnju bit. Zato je bilo čarobno živjeti u tim Zlatnim vremenima, kada je jezik bio magija. Kada su se prizivale stvari govorom. Kasnijim čarobnjacima, nakon što se                                                   unutarnji svemir počeo zanemarivati, postali su potrebni čarobni štapići, kako bi svoje namjere fokusirali u točku i pokušali izazvati sinkronicitet misli, rječi i željenog djela. Danas mi imamo downgadeovanu inačicu, daljinske uređaje. Mada postoje i uređaji koji reagiraju na naš glas i ključne riječi. Tehnika ipak nema što novo ponuditi, hini pra-porjedak.
Ruku na srce, čarobne riječi još uvijek postoje. Okruženi smo slogovima, obrtima svijesti kojima kreiramo habitat. Kaže se da postoji i natraški govor, jezik lijeve hemisfere mozga. Mislim da se običan i natrašnji govor susreću kada se usklade lijeva i desna polovica mozga, kada zaista mislimo ono što kažemo kada smo iskreni, kada smo utemeljeni u sebi. Kada smo nazočni, kada to nisu prazne riječi već doista poruke beztjelesnih Bogova. Lijepa riječ i nadalje željezna vrata otvara. Samo ju treba izreći iz duše. Amen. Haug.