Decentralizacija

Decentralizacija

Nakon desetljeća čekanja, preklinjanja i zaklinjanja u europske vrijednosti, u demokraciju, u približavanje građanima, ipak je preteško

Nikola Perušić (SU&Surround) Preteško je jer se niti ne pokušava. Decentralizacija. Koliko li se brka s autonomijom, kako li se zlorabi. Na svim izborima je odličan argument za prevaljivanje krivnje na središnju vlast, uvijek prolazi kao snažno predizborno obećanje, a prvo se zaboravlja u deliriju izborne noći.

Ne radi se samo o onoj velikoj decentralizaciji, možemo se zaustaviti i na maloj, lokalnoj.

Mjesnim zajednicama se toliko smanjuju ovlasti, ukoliko ih još imaju, da se postavlja pitanje njihove smislenosti. Zajednice se pitaju, ali ne odlučuju o prioritetima javnih poduzeća na svojem teritoriju, Oni nemaju izvore sredstava, čast izuzecima, a transferi su mršavi. Koliko sam čuo, možda neće imati niti svoje račune.

A što li je tek s prigradskim općinama? Subotica bi mogla imati tri prigradske općine – na zapadu, istoku i jugu. U okviru Subotice mogla bi postojati efektivna decentralizacija. Ljudi u selima bi mogli rješavati svoje životne probleme bez toga da ih netko primorava da financiraju nešto što im ne treba. Možda seljanima više znači autobus od bazena. Možda im je tekuća voda bitnija od kazališta. Možda im je protugradna zaštita dragocjenija od natalitetnog plana koji im otima mlade sa sela. Možda bi i kod njih novac nestajao u nepoznatim smjerovima. Ali, nestajalo bi ga manje, a krivac bi se lakše uočio.

Već nekoliko političkih ciklusa promatram ova obećanja o lokalnoj decentralizaciji. Ona su opće mjesto izbornih gubitnika koji ih zazivaju i vape dok se opet ne popnu na vlast. A onda više nije važna ni inicijativa (ondašnjeg) ministra financija koji je iz Beograda došao podržavati projekt općine Bajmok, nisu važne parole „misli globalno, djeluj lokalno“, nema više lokalpatriotizma, samo je važno da se sačuva velika kasa i vlast nad njom.

Protratili smo jedno desetljeće jer probleme rješavamo naopako, od najtežeg. Tek kada riješimo Kosovo, europske integracije, gospodarstvo, onda ćemo učiniti nešto logično i lako ostvarivo za građane. Građani će se naravno strpjeti, ili će u suprotnom već otići negdje drugdje, prosvjeda zasigurno neće biti. Jer, svima nam je lakše okrenuti glavu nego reći da je car gol. A nije samo problem što je car gol, već smo i mi goli. „Di su naši novci“, bila je samo poštapalica čiji se odgovor ne nalazi samo u Beogradu. Dok se decentralizacija ne dogodi i dalje ćemo živjeti kao zaostali u društvenom razvoju, osobe pod staranjem, lica nesposobna za život kojima tutori priječe slobodu i čuvaju lisnice. Onomad je baš Grad Beograd započeo decentralizaciju svojih općina. Iz koje li je stranke ono bio njihov gradonačelnik?