Mjesna zajednica i njeni problemi

Mjesna zajednica i njeni problemi
Mjesna zajednica je samoupravna zajednica građana koja je pokrenuta na političkom polju a osnovana je za brigu o dijelu nekog naselja
Ljudevit Vujković Lamić (SU&Surround) Dakle, osim brige o jednom dijelu područja općine (grada, gradske četvrti, naselja, sela), stvorena je i radi učešća suradnje građana oko rješavanja pitanja od zajedničkog interesa. Istovrjemeno, i za neposredno odlučivanje o poslovima od važnosti za razvoj naselja, oko organiziranja i unapređenja socijalnih, komunalnih, zdravstvenih, kulturnih i raznih drugih djelatnosti od interesa radi zadovoljenja potreba svakodnevnog života ljudi i njihovih porodica u mjesnoj zajednici.
Mjesne zajednicu su predviđene Ustavom iz 1963. Godine, a pobliže određene republičkim Ustavom od iste godine. Statutom općine određuje se način osnivanja, veličina njhovog područja te zadaci. Mjesnu zajednicu osnivaju građani nastanjeni na toj teritoriji. Oni biraju svoje organe i nadziru njen rad. Općinska skupština može prenijeti dio svoje nadležnosti ili poslove svojih organa koji su u neposrednom interesu te zajednice. Svi poslovi, organizacija i način rada mjesne zajednice, te prava i dužnosti njenih organa u njezinom Statutu su u skladu sa Statutom općine. Mjesna zajednica djeluje u svom radu kao pravno lice.
Evidentno je da svaka mjesna zajednica ima svoje želje, koje često premašuju financijske mogućnosti. No, želje postoje i one se lagano i povremeno ostvariju. Problemi koji postoje u bilo kojoj mjesnoj zajednici su uvijek u njenoj nadležnosti, a organi pokušavaju na razne načine da ih rješavaju
Najviše pritužbi od građana stižu na izazivanje buku koja dolazi iz pojedinih ugostiteljskih objekata (Galija, Gentlemen’s pub, Madlen) jer pojačana buka iz ovih objekata počinje u vrijeme kada već susjedi počinju da odlaze na spavanje. Uslijed vike, galame, jakih decibela iz zvučnika, uznemiravanje reda i mira počinje već u 22 sata. Istina je da je nekim danima dozvoljen općinskom odlukom rad ovih lokala do jedan ili dva sata poslije ponoći, ali vlasnici lokala na to se uopće ne obaziru, jer, moliću lijepo, „oni treba da žive, a gosti zahtijevaju”. Ako ovome dodamo, kada naša draga omladina iziđe na ulicu, „dobro vaspitana”, često (i) dobrano nalivena potocima alkohola, počinje da urla, da se dere, tuče, razbija, ruši, uništava tuđu imovinu, o tome nitko ne vodi posebnog računa, pa često ni policija... Ler, eto, među tom omladinom ima (i) onih koji su „dobro vaspitana” djeca raznih moćnika ili političara. Ili čak ni neće da se žrtvuju radi poneke pijane budale.
Nezaobilazan je i problem crtanja i šaranja raznih grafita na objektima, što bi bilo donekle i prihvaljivo kada bi imalo nekog smisla, ali potpuno glupo izgleda grafit – „djelo” koje je samo čisto iživljavanje nedoraslog tipa. Možda bi bilo bolje reći, čista glupost budale, jer nema nikakve koristi od svoga „djela”, osim što drugi ima(ju) štetu. Konkretno, u Mjesnoj zajednici Novi grad rasvjeta je u 98 postotaka pokrivena – osvijetljena. Suradnja sa gradskim službama (Rasvjetom) je dobra, primjedbe građana ili Mjesne zajednici rješava i otklanja u relativno kratkom roku.
[ištoća je na zavidnom nivou, no to ne znači da nema radnih organizacija koje ne vode nimalo brige oko uklanjanja jesenjeg opalog lišća. Koje ostaje, istina, sakupljeno oko drveća, da ne pominjemo ono koje ostaje i trune ispod veoma često nepravilno parkiranih automobila. Ni trotoari baš nisu uređeni, kod Elektrovojvodine ili Toplane, u ulici Svetozara Markovića (ne znam kome koji dio pripada i o kome bi ko trebao voditi računa).
U Mjesnoj zajednici je momentalno uposlen higijeničar na određeno vrijeme, ali jedan higijeničar nije dosta da sve smeće otkloni. Što i nije njegov zadatak, jer mislim da u Statutu grada treba da postoji odredba da svatko ispred svoje kuće treba da sam ukloni smeće, počisti snijeg, pokosi travu itd.
Još je Laza Mamužić u XIX stoljeću, tadašnji gradonačelnik, u Statut grada, u član 40. iz 1879. godinne ugradio tu obavezu, da svaki vlasnik kuće, lokala, zemljišta treba sam počistiti ili obezbijediti lice koje će to učiniti. Ako ne bi udovoljio ovoj obavezi, platio bi kaznu, a u slučaju nemogućnosti naplate kazne, trebao je ići u zatvor do pet dana. Današnji organi, komunalna inspekcija, komunalna policija itd. ne vrši svoju dužnost po ovim pitanjima, kao da to nije njhova obaveza, pa nam je grad, mjesna zajednica, takva kakva je.
Odnošenje smeća od strane Čistoće i zelenila se vrši uredno, ali pored podijeljenih plastičnih kanti dešava se da smeće u plastičnim vrećama ne bude odnijeto ukoliko nije pored tog smeća i plastična kanta.
Saobraćajna signalizacija je zastarjela i u planu je zamjena. Mnogi su obojeni ili izlijepljeni naljepnicama, dešava se i vandalizam sa izvaljivanjem saobraćajnih znakova. Ima mjesta gde su i prelomljeni i odnijeti, kao u ulici Svetozara Markovića, ispred broja 9.
Parkiranje automobila isto tako predstavlja problem građanima, jer se vozila neispravno parkiraju na dijelu trotoara, tako da često ni pješak ne može da prođe, a kamoli majka sa dječjim kolicima ili neki invalid u kolicima. Oni moraju sići sa kolovoz i obilaziti nepravilno parkirano vozilo. Ljeti još i koje-kako, ali zimi... Nekada su postajala dva znaka za zabranjeno parkiranje u ulici Svetozara Markovića, ispred brojeva 9 i 12, ali su odlomljeni, pa vozači parkiraju svoja vozila po zelenoj površini i trotoaru, često i ispred tuđih ulaza, onemogućujući ulaz ili izlaz vlasniku kuće.
Jedino dječje igralište kod Osnovne škole „10 oktobar“ je koliko-toliko uređeno, ali nedostaje (plaćeni!) tobogan za koji su pare donirali Birografika i Elektroremont. Plaćeno je jednoj beogradskoj firmi da ga postavi, ali ona to nije učinila, niti je postavila naručeni tobogan, niti vraća primljeni novac.
Postavljen je video nadzor nad igralištem pa je daleko manje narkomana i njihovih bačenih špriceva. Ali to nije slučaj kod teniskog terena.
Preduzeće Vodovod i kanalizacija je dalo obećanje da će se uraditi kanalizacija u Slavonskoj i Lošinjskoj ulici, te izraditi slivnik za atmosferske padavine u ulici Koste Abraševića (mala), što do danas nije učinjeno.
Asfaltiran je mali dio trotoara, u dužini od pedesetak dužnih metara, u ulici Pap Pala.
Uskoro se očekuje postavljanje trojezičnih tabli, kao i zamjena oštećenih.
Od kulturnih događaja Mjesna zajednica organizira Sunčanu jesen starim licima, Dan Mjesne zajednice, proslavu 8. ožujka, te podjelu paketića djeci sa Djeda mrazom. U suradnji sa Crvenim krstom učestvuje i u podjeli socijalnih paketa siromašnim porodicama.
Ponovo je proradila organizacija Udruženje penzionera u Mjesnoj zajednici, koja nije radilo od 1992. godine. Polako ali sigurno se ostvaruju zacrtani planovi, istina dosta teško, jer su se građani-penzioneri odvikli da dolaze na ove aktivnosti.
Očekuje se dobra suradnja sa Gradom oko dobrovoljnog rada osuđenika, za koju se predviđa da će zaživjeti i u Subotici.
Sve u svemu, organi Mjesne zajednice izvršavaju svoje obaveze i želje građana, ali sve u granicama financijskih mogućnosti i uz određene napore, ali se u suradnji sa Gradom i nekim radnim organizacijama na svojoj teritoriji uspijeva neki problem dovesti do povoljnog rješenja.
Za pretpostaviti je da i u drugim Mjesnim zajednicama postoji niz istih ili sličnih problema, koji se mogu rješavati edukacijom i pokušajem pokretanja svijesti samih građana.